Društvena konstrukcija pola i roda
Društvena konstrukcija pola i roda
Termin "rod" je danas u širokoj upotrebi uglavnom kao sinonim za reč "pol". Međutim, ova dva pojma se veoma razlikuju. Pojam pola određen je biološkim i fiziološkim razlikama, dok je rod definicija pola koju je društvo u kome se pojedinac nalazi konstruisalo, odnosi se na različite rodne uloge i očekivanja za muškarce i žene u društvu. Drugim rečima, ljudi se rađaju kao pripadnici muškog ili ženskog pola, ali se uče da budu dečaci i devojčice, odnosno, muškarci i žene.
Razlike u polu se ne mogu promeniti, iste su u svim zemljama, kulturama i religijama. Muška i ženska tela se razlikuju i samim tim imaju različite uloge u procesu razmnožavanja. Dugo se verovalo da biološka razlika određuje ulogu žene i muškarca. Tako se prirodnim smatrala podela poslova na muške i ženske, kao i razlika u statusu pripadnika različitih polova u zajednici. Uloga žene se uvek vezivala za rađanje i brigu o deci, dok je muškarac kao fizički jači zarađivao i donosio sve važne odluke, pa samim tim i bio glava porodice.
Rodne uloge pokazuju na koji način određena zajednica vidi muškarca i ženu i odnose se na sva očekivanja vezana za njihovo ponašanje i osobine koje treba da poseduju. Za razliku od polnih, one se mogu menjati i nisu iste u svim delovima sveta, pa čak ni u istim delovima neke zemlje. Mogu se menjati nesvesnom (pod uticajem društva, kulture, medija) ili svesnom akcijom. Na primer, muškarci i žene u Srbiji se ponašaju i žive drugačije nego muškarci i žene na Novom Zelandu. Takođe, različite starosne generacije u okviru jedne zemlje imaju drugačija ponašanja, uverenja i stavove.
Iz roda, odnosno, rodnih uloga koje je društvo "prilepilo" za pripadnike muškog i ženskog pola, rađaju se određeni stereotipi. Muške osobine su uglavnom vezane za snagu, opasna zanimanja, ratobornost, retko pokazivanje emocija, dok su žene emotivne, razdražljive, fizički slabe, posvećene deci, a manje uspešne na poslu. Uprkos stereotipima, ove razlike se sve više smanjuju.
Tekst napisala: Katarina Lazić